Oprema

Planinarske cipele (Gojzerice)

Paleta materijala iz kojih su izrađene cipele u zadnje se vrijeme naglo povećala. Osim kože sve više se koriste novi materijali koji su u mnogim segmentima bolji od kože (težina, održavanje, trajnost). Kod klasičnih planinarskih cipela većina proizvođača i dalje upotrebljava za vanjski materijal kožu debljine od 1 do 3,2 mm, kod lakših modela pak kombinaciju kože i poliamidne tkanine. Od debljine kože ovisi kakav oslonac nam nude cipele i kako su robusne. Tvrdoća cipele se izabire ovisno o vrsti aktivnosti. Vrijedi pravilo: što je teži ruksak, tvrđa mora biti cipela. Pri kupovini cipele izaberite jedan do dva broja veće, tako da u njima ima mjesta za bar dva para čarapa. Pri izboru modela i veličine možemo si pomoći sa jednostavnim ispitivanjem: dok su cipele odvezane gurnemo nogu naprijed do kraja, iza pete nam treba ostati prostora za jedan prst, a kad su cipele zavezane vrhovi prstiju nam ne smiju doći do vrha cipele. Ako namjeravamo koristiti automatske dereze, izaberemo cipele koje to dozvoljavaju, no svakako cipele moraju imati dovoljno tvrd potplat, jer će nam u suprotnom ispadati. Za lakše uspone u nižim planinama, koji obuhvaćaju uglavnom pješačenje, koriste se mekane i udobnije cipele. Ako je potrebno kretati se po kamenju ili kroz snijeg, tada se koriste glomaznije i tvrđe cipele. Planinarske cipele su duboke, da smanje mogućnost povreda skočnog zgloba, kao i da zaštite nogu od drugih vanjskih utjecaja (kamenje, snijeg). Planinari često nose dva para čarapa (donje - tanke, i gornje - često vunene). Cipele izrađene od deblje kože su uz pravilno održavanje vrlo otporne na vlagu. Tkanina Cordura je vodootporna, no takve cipele u pravilu imaju više šavova koji su najproblematičniji što se tiče vodootpornosti. Za najbolju zaštitu od vlage izaberemo cipele koje imaju na unutrašnjoj strani Gore-TexR. Svi šavovi unutrašnjeg Gore-TexR materijala su lijepljeni, tako da se vlaga ako i prodre kroz šavove i vanjski materijal zaustavi na Gore-TexR membrani. Đon pravih gojzerica ima na sebi žutu ovalnu oznaku na kojoj piše "Vibram". Đon treba osigurati toplinsku izolaciju, kao i smanjiti mogućnost proklizavanja. Nove gojzerice mogu jako nažuljati nogu, stoga ih je potrebno razgaziti na kraćim izletima.

Cipele nakon svake uporabe očistimo, posušimo i namažimo odgovarajućom kremom odnosno tekućinom. Ako imamo cipele sa Gore-Tex membranom, budimo posebno pažljivi te birajmo impregnaciju namijenjenu za Gore-Tex. Više tankih slojeva kreme štiti bolje od jednog debelog. Cipele ne smijemo sušiti na suncu ili u blizini izvora topline. Planinari često nose rezervne vezice za cipele. Najbolji način za sušenje cipela (da se što brže osuše, a da se ne oštete) je da se u njih stave zgužvane stare novine, a cipele se objese na konopac unutar šatora.

 

Ruksak

Dobar ruksak je izrađen od poliamidnih ili poliesterskih tkanina, koje su većinom vodonepropusne. To ne znači da će vodootporan biti i ruksak, jer niti jedan proizvođač ne zaštićuje šavove. Ruksak od vlage možemo zaštititi dodatnim pokrivalom ili dovoljno velikom pelerinom. Neki ruksaci imaju ugrađeno pokrivalo (provjeriti na dnu ispod posebnog patentnog zatvarača).

 

Veličinu ruksaka izabiremo ovisno o namjeni:

  • 15 - 40 litarski su namjenjeni jednodnevnim izletima
  • 40 - 60 litarski višednevnim izletima
  • 60 - 100 litarski duljim putovanjima

Na višednevnim izletima s bazom u nekom domu pogodno je kombinirati dvije veličine ruksaka; manju za dnevne izlete, i veću koja stoji u domu. Kod izbora većeg ruksaka budimo pozorni na pojas koji obujmljuje bokove, jer i do 60% opterećenja nosimo na bokovima. Naravno da svatko ima i svoje potrebe i želje. Izaberimo takav ruksak, na kojega možemo pričvrstiti sve što namjeravamo nositi: štapove, skije, dereze, cepin... Paziti da ima što više džepova. Ako koristimo hidracijski sistem (mijeh za vodu) pazimo da ruksak bude priređen za to. Pri izboru leđnog dijela moramo paziti da ruksak dobro "sjedi" i onda kad je opterećen. Postoje po visini podesivi nosači na ruksacima, što je praktično ako isti ruksak nosi više ljudi. Stvari treba u ruksak stavljati umotane u plastične vrećice kako se ne bi smočile u slučaju jake kiše. Teže stvari stavljamo bliže leđima. U potkapu stavljamo vrlo lagane stvari i pazimo da ju ne preopteretimo. Na dno ruksaka stavljamo vrlo teške stvari. Stvari treba u naprtnjaču stavljati umotane u vrećicu, kako se ne bi smočile u slučaju kiše ili u slučaju puknuća boce ili mijeha s tekućinom.

 

Štapovi

Štapovi za planinarenje prije spadaju u opremu za hodanje nego u opremu za penjanje. Složivi su u tri dijela. Služe da smanje opterećenost nogu (prije svega koljena), pogotovo kada planinari prelaze dugačke dionice ili nose težak ruksak. Da bi dugo trajao, vrh štapa se proizvodi od karbida.

Visina štapa na koji ga morate podesiti se izračunava formulom: vaša visina x 0.7 = odgovarajuća visina štapa

Dok se ne upotrebljavaju štapovi se nose prikvačeni za ruksak s vanjske strane OBAVEZNO sa šiljcima prema dolje (jer postoji mogućnost da prilikom pada unesrećite planinara iza vas), te na njih nataknite zaštitne kapice.

Prednosti i nedostaci planinarskih štapova

Mnogi planinari i alpinisti koriste teleskopske štapove prilikom uspona i silazaka s planine, jer njihovo pravilno korištenje smanjuje opterećenje kralježnice, koljena i nožnih zglobova. Teleskopski štapovi moraju se koristiti pravilnom tehnikom: uvijek koristimo oba štapa, jednaka po visini, čvrstih ručki, konstruiranih tako da kada se potiskuje prema dolje postižu čvrst oslonac. Od presudne važnosti je koristiti oba štapa, što je više moguće u smjeru padanja tijela.

Prednosti:

Upotrebljavani pravilnom tehnikom, posebno kad se ide nizbrdo, štapovi mogu apsorbirati više tona težine, posebno za dugih silazaka. Smanjenje opterećenja kralježnice i zglobova posebno je izraženo u sljedećim situacijama:

  • u starijoj dobi i pri prekomjernoj težini
  • kad postoje kronične bolesti zglobova (artritisi, spondilitisi)
  • kad se nose veliki tereti (ekspedicije)
  • kad se hoda snježnim padinama, vlažnim skliskim terenima, prilikom prelaska rijeka i kada se hoda po magli ili noću (u uvjetima smanjene vidljivosti)

Nedostaci:

Nepravilna tehnika korištenja štapova: Ako je udaljenost između tijela i štapa prevelika, povećava se napor (redukcija olakšanja) i nastaje veliki rotacijski moment, što može poremetiti ravnotežu planinara

Smanjenje osjećaja ravnoteže: Kontinuirana uporaba štapova može smanjiti koordinacijsku sposobnost planinara, a time i njegovu stabilnost, bez obzira što on misli da je sigurniji i stabilniji. Nedostatak postaje uočljiv na teškim terenima, gdje planinari ne mogu upotrebljavati štapove (uske police i stijene). Zapravo tako nastaje najčešći tip nezgode planinara, spoticanje. Spotaknuti se, naravno, možemo i na štapove ako ih na takvom terenu pokušamo upotrijebiti

Smanjenje fizioloških zaštitnih mehanizama: Pritisci prilikom hodanja važni su stimulansi za prehranu hrskavice zglobova, a naprezanja i mišićni rad održavaju elastičnost mišića. Kontinuirana uporaba štapova smanjuje te stimulanse.

Pravilna tehnika hodanja i izbjegavanje prenaprezanja: U pravilu je lakše zbog fizioloških razloga - zdravim planinarima naučiti i koristiti rasteretnu tehniku hodanja bez pomoći štapova nego redovito upotrebljavati štapove. Posve je razumljivo da će redukcija tjelesne težine i redukcija težine ruksaka te pravilna tehnika hodanja smanjiti opterećenje na zglobove. To znači koračati nizbrdo kratkim, elastičnim, odmjerenim koracima, izbjegavajući duge korake i trčanje. Staze koristimo upotrebljavajući zavoje, a ne prečice. Također je neobično važno da se ture određuju prema vlastitim sposobnostima. Sljedeći ove savjete, zdravi planinari neće oštetiti svoje zglobove, čak i ako intenzivno planinare godinama. Zaključak: Upotreba odgovarajućih štapova kao pomoć u planinarenju, posebno prilikom silaženja, ima prednost i preporučuje se osobama starije dobi, osobama s prekomjernom tjelesnom težinom, kada se napreže bolesna kralježnica i zglobovi kad se nose teški tereti. U ostalim se situacijama ne preporučuje upotreba štapova. Posebno je opasno očekivati sigurnije hodanje teškim planinskim terenima ako se koristimo štapovima. To daje lažan osjećaj sigurnosti i može biti prvi korak ka nesreći. Prednosti i nedostaci moraju biti odmjereni u svakoj pojedinoj situaciji.

*Članak je prijevod preporuke koju su napisale medicinske komisije međunarodne planinarske asocijacije UIAA i međunarodne spasavalačke organizacije IKAR.

 

Gamaše (gležnjaci)

Gamaše pokrivaju dio noge od cipela do koljena. One služe tome da snijeg ne upada u cipele. Također, na manjim visinama, ako se planinar kreće kroz visoku travu, one mogu štititi od mokre trave, blata, upadanja kamenčića u cipelu, kao i od krpelja.

 

Čelna lampa

Čelna (čeona) lampa spada u obavezni dio planinarske opreme, jer za razliku od obične lampe koju moramo držati u ruci kod ove su nam ruke slobodne za štapove ili prelazak preko zahtjevnog terena (stijenje, ferate i sl.) gdje nam ruke trebaju biti slobodne. Čelne lampe obično koriste led lampice (paziti prilikom kupnje) koje štede baterije i daju dovoljno osvjetljenja. Prilikom kupnje treba paziti da čelna lampa ima 6 ili više led lampica. Uz čelnu lampu obavezno nositi i paketić rezervnih baterija. Prilikom kupnje, ako je moguće, odabrati čelnu lampu koja ima i traku po sredini (koja ide preko glave).